Bol kao univerzalno ljudsko iskustvo
Bol je jedan od najstarijih stresora. Istovremeno to je i najobuhvatniji oblik stresa i patnje koji prate čoveka od samog postanja. Bol je, dakle, sastavni deo života prisutan tokom celokupnog razvoja ljudskog roda. Kao takav značajno utiče na opstanak čoveka, kao i na današnji život uopšte.
Savremena definicija bola
Međunarodna Asocijacija za izučavanje bola (IASP) definiše bol kao: „Neprijatno senzorno i emotivno iskustvo udruženo sa aktuelnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u kontekstu tog oštećenja“. Definisanjem bola na ovaj način omogućeno je preko 50 godina napretka u istraživanju bola i fenomena koji ga prate.
Istorijski razvoj shvatanja bola
Rana shvatanja i magijsko-religijski pristup
Naše znanje o bolu, njegovim uzrocima i posledicama, nije uvek bilo isto. U početku se medicina svodila na magijske rituale, a sam bol je doživljavan kao kazna ili delovanje bogova.
Antička medicina i prvi racionalni modeli
Prvi pokušaji racionalnog objašnjenja bola nastaju u Grčkoj (Hipokrat) i Rimu (Galen). Ovakvi racionalistički stavovi protežu se do srednjeg veka gde bol dobija pažnju kao bitan faktor prognoze bolesti.
Razvoj farmakologije i rana psihološka zapažanja
Krajem srednjeg veka događaju se značajna otkrića u hemiji. Pronalaze se supstance koje mogu da utiču na bol i prepoznaje se snaga opijuma. Psihička komponenta bola je prepoznata u starom veku od strane Grka (Homer), ali i u tim zapisima um i telo se posmatraju odvojeno. Hipokrat savetuje lekarima da leče ono što se može videti i palpirati.
Dualizam uma i tela u modernoj medicini
Dekartovo shvatanje bola i tela
Ovakav pristup se održava do XVII veka. Tada Rene Dekart (1596–1960), filozof i matematičar, postavlja temelje novog shvatanja nauke, pa i medicine. Za Dekarta duša je bila toliko različita od tela da je mogla postojati potpuno nezavisno. Takođe, telo se može posmatrati kao mašina čiji različiti delovi obavljaju različite funkcije.
Posledice dualističkog pristupa
Ovakav dualizam omogućio je materijalistički pristup medicini uklanjajući um iz kliničke prakse sledeća tri veka.
Savremeni pogled na bol kao multidimenzionalni fenomen
Biopsihosocijalni model bola
Današnje shvatanje medicine je da bolest ne proizilazi ni iz uma, ni iz tela već nastaje kao posledica interakcije tela i uma, a bol se posmatra kao multidimenzionalni fenomen koji utiče na sve oblike ljudskog postojanja. Da bi se razumela sva dubina ovog uticaja razvijen je biopsihosocijalni model gde se čovek posmatra kao biološko, umno i socijalno biće sa svim interakcijama između ovih aspekata bića.
Teorija kontrole prolaza (Gate Control Theory)
Ove interakcije su dobro dokumentovane i objašnjene kroz razne teorije. Tako, na primer, prva teorija koja objašnjava vezu između psihološke i fizičke komponente bola sa jasnim anatomskim osnovama je Teorija kontrole prolaza (Gate way Theory). Po ovoj teoriji, u kičmenoj moždini se nalazi „kapija“ koja kontroliše prolaz i jačinu bolnog nadražaja pre nego što ovaj dođe do mozga. Misli i raspoloženje iz mozga se prenose do „kapije“ i direktno utiču na otvorenost ili zatvorenost „kapije“, odnosno osećaj jačine bola. Tako je postavljena organska osnova za posmatranje i lečenje bola kao multidimenzionalnog fenomena.
Autor teksta: dr Rade Sedlarević